Piše:Ahmed Avlijani
Kaže juče, na zasijedanju parlamenta, Koča Pavlović, član i poslanik DF-a i Pokreta za promjene, citiram:
“Napravljen je tunel “Sozina” od novca gradjana Crne Gore, iz budžeta, pa je onda dat na upravljanje nekom tamo iz nekog sela iz Rožaja ko nije nikada do tada vidio auto put.”
Tema je bila izvještaj o radu Agencije za radio difuziju.
Reklo bi se da je naš Koča promašio temu jer je teško pronaći vezu izmedju radiodifuzije, gradnje tunela i postavljanja za direktora tog tunela nekog “tamo iz nekog sela iz Rožaja ko do tada nije vidio auto put”.
Ali, polako, ne žurite plaho, na temi je Koča.
Neki dan, kad je na dnevnom redu bio tzv. Zakon o dijaspori, isto su Koča i saborci napadali Bošnjačku stranku optužujući je za vezu sa dijasporom. Smeta im, vele, što ti naši Bošnjaci iz dijaspore podržavaju Bošnjačku stranku.
Nidje veze izmedju ove dvije teme, reklo bi se, ali polako, ne žurite plaho.
Na temi smo i Koča i ja.
Kad god neko pomene auto put meni na um Njemačka padne, valjda zbog toliko razgranate mreže dobrih auto puteva. A kad Njemačku pomenem sjetim se kako su Bošnjaci iz Crne Gore prosuti po cijelome svijetu ali nas je u Njemačkoj, ja hesapim, što bi bika rekla, rahmetli, – najviše. Liše Turske. I oni imaju jako dobre auto puteve. I tunele. Ispod mora. Hoće nam se. U auto puteve. I tunele.
A u Njemačkoj, pobaška u Turskoj, i po cijelome dunjakuku ima jako uspješnih Bošnjaka.
Ima ih i iz nekih tamo sela iz Rožaja. Baš dosta.
Skakanje sa teme na temu, čini se, ali ne žurite plaho, na temi smo, Koča, DF i ja.
Ako išta u Crnoj Gori i na ovim prostorima ima kontinuitet onda je to iseljavanje Bošnjaka kao jedan od velikih ciljeva velikosrpske politike čija je ideja da svi Srbi žive u jednoj državi u kojoj je jedan narod definisan svojom nacionalnom i vjerskom pripadnošć kao narod višega reda sa pretpostavljenom i logičnom privilegijom da vlada, rukovodi i odlučuje, sa isključivim i neupitnim pravom na državu i rodoljublje.
Najveća prepreka jednom takvom nakaradnom planu su Bošnjaci kao autohtoni narod na ovim prostorima koji se svojom nacionalnom i vjerskom pripadnošć ne uklapa u sliku te velike srpske države.
Rješenje su, bezbeli, velikosprski stratezi našli u nestanku Bosnjaka sa ovih prostora.
Zato su Koča i DF na temi, jer, izmedju ratova, genocida i masovnih progona treba preživjele i prognane Bošnjake držati što dalje od Crne Gore a nad onim koji su pretekli, opstali i ostali vršiti tihi, perfidni progon. To je najbolje u miru raditi tako što ce ih se smatrati nedostojnim i nekompetentnim za vršenje državnih i javnih funkcija, za upravljanje državnim preduzećima i ustanovama jer su Rožajci, kada dodju u Podgoricu na neku funkciju, zapravo došli iz nekog rožajskog sela, što će reći seljaci su, u onom pežurativnom smislu, a ovi iz Kočinog nekog žabljačkog sela su, zato, Bogom dani za svakojake funkcije i fotelje.
Tako će, obespravljeni Bošnjak, pritisnut besperspektivnošću, sam otići.
Poruka više nego jasna.
Vi, prognani, zaboravite na svoju babovinu, nemate se kud vratiti, nijeste protjerani da bi se vraćali. Zato se želi prekinuti svaka veza sa tom dijasporom.
Vi, što ste ostali, držite se rožajskog geta dok ne nadjemo način da vas protjeramo.
Nikako da utuve Kočo Pavloviću i ostale Koče, da je bošnjački trag u Crnoj Gori neizbrisiv, dzabe su krečili, ne mogu nas prekrečiti a da su Bošnjaci ovdje toliko ukorijenjeni da nas, koliko gad nas čupali ne mogu iskorijeniti.
Pozivam za svjedoka vjekove pokušaja protjerivanja i iste te vjekove našeg opstanka.
I taj tunel, što boli Koču i Koče, gradjen je od para gradjana Crne Gore pa i od para Rožajaca, iz lijepe rožajske caršije i lijepih rožajskih sela, i svaki gradjanin Rožaja ima pravo da bude direktor baš kao i Kočin žabljački komšija.
Jučerašnja izjava “gospodina” Koče Pavlovića prilično smrdi na nacizam a politički put od novinara – fana Mila Djukanovica, preko liberala i pokreta za promjene do DF-a i protagoniste velikosrpakog projekta na moralni, ideološki i politički gimnasticizam od kojeg lijepo živi.
I još ovo, zva me jedan moj čestiti prijatelj, Bošnjak, iz jednog sela rožajskog, veli da Koči, ako ga sretnem, kažem da ako neko nije vidio auto put prije dolaska do tunela “Sozina” nije ni tada jer od Rožaja do “Sozine” nema auto puta, da znaš. To što je put malo širi od onog Kočinog, kojim je došao u Budvu iz onog žabljačkog sela, ne čini ga auto putem.
Pa Kočo, ako pročitaš, da znaš.
I, da ne zaboravim, na temi sam i ja, neka mi halale antiteoretičari zavjere, jer hesapim da je sve ovo dio velikog plana SANU a da je Koča sitni, potrošni šrafčić u mašineriji velikosrpskog projekta.
A ja, pa makar me optužili za paranoičnost, ne bih da me uhvate na spavanju, i, da smirim svoju savjest, pokušavam da ponekim tekstom probudim ponekog usnulog Bošnjaka.
Da ga oni ne bude.
