Građani Rožaja sa odobravanjem gledaju na pojačane aktivnosti Komunalne policije, posebno kada je riječ o kontroli nepropisnog zaustavljanja i parkiranja na gradskim ulicama.
Ono što bi u svakom uređenom gradu trebalo da bude sasvim normalno – slobodan trotoar, prohodna saobraćajna traka i javna površina dostupna svima – godinama se kod nas nerijetko doživljavalo kao izuzetak.Danas se slika polako mijenja.
Dovoljno je pogledati Ulicu Mustafe Pećanina. Jednu od najfrekventnijih gradskih saobraćajnica građani od danas mogu koristiti znatno normalnije, bez nekadašnjeg laviranja između nepropisno ostavljenih automobila. Pješacima se vraćaju trotoari, vozačima kolovozne trake, a gradu ono što mu pripada – javni prostor.Komunalna policija u Crnoj Gori nije služba koja treba samo da upozorava. Zakon joj daje konkretna ovlašćenja za održavanje komunalnog reda, a među instrumentima kojima raspolaže jeste i izdavanje prekršajnog naloga. Propisi iz oblasti komunalnih djelatnosti dodatno joj daju značajnu ulogu u kontroli korišćenja javnih površina i prostora za parkiranje.Zato aktivnosti koje ovih dana vidimo u Rožajama treba posmatrati prije svega kao primjenu propisa u praksi.
I upravo je praksa ono što je našem gradu dugo nedostajalo.Jer problem Rožaja nijesu samo automobili.Problem je navika pojedinaca da javno dobro doživljavaju kao privatnu svojinu.Trotoar ispred nečije kuće ili poslovnog prostora nije privatni parking. Kolovozna traka ispred prodavnice nije mjesto na kojem automobil može ostati zato što će se vlasnik „vratiti za dva minuta“.
Pješačka površina nije rezervisana za onoga ko je prvi dovezao automobil. Javno dobro pripada svima.
Pripada djetetu koje ide u školu, roditelju sa dječjim kolicima, starijem čovjeku, osobi sa invaliditetom, pješaku i vozaču koji ima pravo da se bezbjedno kreće svojom saobraćajnom trakom.
Posebno je neprihvatljiva navika da se zbog nekoliko metara manje hodanja automobil ostavlja tamo gdje ometa desetine ili stotine drugih ljudi. Takvo ponašanje nije snalažljivost niti privilegija – to je uzurpiranje prostora koji pripada cijeloj zajednici.Zbog toga kazna za nepropisno parkiranje ne treba da se predstavlja kao napad na građane.Naprotiv.Kažnjavanje onoga ko zauzme trotoar štiti građanina kojem je taj trotoar namijenjen. Kažnjavanje onoga ko blokira kolovoz štiti sve ostale učesnike u saobraćaju.Naravno, Komunalna policija ima još jednu veliku obavezu: zakon mora biti jednak za sve.
Ne smije postojati vozilo koje se kažnjava i vozilo koje se „ne primjećuje“. Ne smije biti razlike između običnog građanina, vlasnika firme, lokalnog funkcionera ili bilo koga drugog. Samo dosljedna, nepristrasna i svakodnevna kontrola može vratiti povjerenje građana i stvoriti trajnu promjenu navika.
Rožajama ne treba akcija koja će trajati nekoliko dana.Treba im novi standard.Da se zna gdje se vozi, gdje se parkira, gdje se hoda i kome pripada javna površina. Da upozorenje ne bude beskonačna zamjena za sankciju i da propis ne postoji samo na papiru.Aktivnosti Komunalne policije zato zaslužuju podršku sve dok se sprovode zakonito, profesionalno i bez selektivnosti.
Građani koji poštuju propise od uređenog grada ne gube ništa. Naprotiv – dobijaju slobodne trotoare, prohodnije ulice i bezbjedniji javni prostor.A oni koji su godinama javnu površinu posmatrali kao produžetak svog dvorišta ili privatni parking moraće da prihvate jednostavno pravilo:Grad pripada svima, a ne onome ko prvi zauzme njegov trotoar.
