Hajriz Brčvak drugo ime za humanost i dobrotu

0
472

Ovu godinu na samom njenom izmaku Crnu Goru obilježile su mnoge društvene i političke promjene, pandemija covida, ali je obilježio i jedan čovjek čije ime se zove humanost i dobrota Hajriz Brčvak. Humanost je jedna od najvrijednih i najvećih ljudskih osobina i karakteristika. Ljudi koji su humani su posvećeni, osjećajni, oni su egzemplari koji se saosjećaju sa ljudskom patnjom, bolom, nemaštinom, bolešću, teškim životom. Humanista se rađa, humanista se ne postaje. Većina humanih i dobrih ljudi su prošli teške i trnovite životne staze i puteve i ništa ih ne ne ispunjava toliko koliko dobro koje učine drugima. Hajriz Brčvak, pomaže brojnim porodicama, pojedincima, isnstitucijama, svima onima kojima je pomoć potrebna. On to doživljava kao svoj lični čin humanosti, empatije, saosjećanja sa drugima. Hajrizova bezuslovna plemenitost, ljubav i humanost su osobine koje mogu svakog čovjeka učiniti velikim, bogatim i posvećenim. Odavno je poznata stara mudrost da se veličina čovjeka ne ogleda se u njegovom bogatstvu, već u njegovoj sposobnosti i želji da pomogne drugima, a ovaj nesebični humanista čini to na najveći i najljepši način.

Brčvakova, humanost se ogleda u vjeri – u insana-čovjeka, njegovu snagu i ljubav prema ljudima. Humani ljudi poštuju ličnost čovjeka, iskreni su i otvoreni u svim odnosima, nesebični  i altruisti. Možda neki ljudi rođenjem dobiju svoj Božji znak da budu obilježeni da na ovom dunjaluku-svijetu zablistaju kao najsjanije zvijezde na nebu da ih njihovi insanski-čovječji putevi vode snagom čiste duše. Oni nam pokazuju put koji se otvara raširenih ruka i srca koje pruža utjehu svima onima koji su u nevolji. I samo njegovo ime u prevodu sa arapskog znači darežljivost i milosrdnost. To je Hajriz Brčvak, insan-čovjek na koga mnogi treba da se ugledaju i da su ponosni  ali i da pognu i glavu i svoj pogled pred njim. On je primjer svima nama kakvi treba da budemo i čemu treba da težimo. Često velike krize donose velike brige i stradanja ali daju i velike ljude. Hajriz Brčvak je sopstvenim primjerom pomagao u spašavaju ugroženih ljudskih života, često ti mali, obični ljudi, znani i neznani nalazili su se na samom pragu životne i materijalne egzistencije, on im je vratio vjeru u humanost koja je nažalost često daleko od nas i za nama. Odabir Hajriza Brčvaka, kao značajne ličnosti od javnog uticaja koja je posebno zaslužna za izgradnju jedne plemenite ideje i njenog društva čini ga posebnim. U našoj (pod)svijesti uvijek mora postojati osjećaj za drugoga, za bližnjega, bez obzira na godine, rasu, vjeru, pol i druge razlike. Pomažući jedni drugima, postajemo svjesni prolaznosti života, i sjetimo se da i onaj (suđeni) dan kada pređemo na drugu obalu vječnosti iza nas će uvjek ostati samo naša dobra djela. Hajriz Brčvak je na najljepši način pokazao snagu svoje humanosti. Njegova humanost kao da je prosistekla iz riječi Mahatma Gandija koji je jednom zapisao: ,,Uzmi osmjeh i daruj ga onome ko ga nikad nije imao. Uzmi zrak sunca i učini da odleti tamo gdje vlada noć. Otkrij izvor i okupaj onoga ko živi u blatu. Uzmi suzu i položi je na lice onoga koji nikad nije plakao. Uzmi hrabrost i stavi je u dušu onoga ko se ne smije boriti. Otkrij život i pripovjedaj o njemu onome ko ga ne može shvatiti. Uzmi nadu i živi u njenom svijetlu. Uzmi dobrotu i daruj je onome ko ne zna darivati. Otkrij ljubav i pokaži je čitavom svijetu…”

Kada pogledamo Hajriza Brčvaka, u nama samima sama riječ humanost i dobrota izazivaju prijatne emocije i ulivaju povjerenje. Velikani nikada ne pričaju o svojoj humanosti, oni su kao noćne sjenke na mjesečini koje tiho i nečujno prolaze pored nas. Ovakvi velikani ne žive za slavu, hrabrost, politički i javni uticaj. Oni svoja djela i svoju humanost posmatraju kao najuzvišenji dar posvećenosti. Humani ljudi su obdareni rijetkim darom – da vide sve najsvjetlije i najljepše, odvraćajući pažnju od najgoreg. Oni imaju unutrašnju slobodu, jer znaju kako se nositi sa negativnim emocijama. Zato svaki od nas kada pomene ime Hajriza Brčvaka, treba ustati i pokloniti se svemu onom što čini za nas u Crnoj Gori. Svako od nas kroz svoj primjer lične humanosti može pokazati onaj ljepši i bolji dio sebe onima kojima je u teškim trenucima potrebna naša podrška. Teško je biti čovjek ne trebamo toliko daleko ići samo se sjetiti kako su naši preci imali razvijenu ovu karakternu crtu. Kako su pomagali jedni drugima u vremenima koja su bila mnogo teža i izazovnija, nego što je to vrijeme koje se sada nalazi prd svima nama. Zapravo svaki čovjek je veliki onoliko koliko daje. Hajriz Brčvak, je čuvar nade za mnoge u teškim vremenima. Siguran sam sam da ovakav insan-čovjek, neće nikada odustati od ideje humanosti, dobrote i dostojanstva za sve ljude dobre volje u Crnoj Gori. Postulate koje je on postavio sebi čine ideal najvećih ljudskih vrijednosti i dometa. Zbog svega gore navedenog neizmjerno poštujem i cijenim ovog heroja. On je moj heroj humanosti kojem njegova država Crna Gora treba da se na najdosjanstvenji način oduži. Ako se sa nečim možemo ponositi onda je to ovakvim ljudskim gomadama, čiji život je protkan brigom o drugima. Zato ovaj moj esej o njemu završiću sa citatom Alberta Švajcera ljekara, teologa i filozofa (1875-1965) koji je zapisao: ,, Nema veće religije od humanog značenja. Rad za opšte dobro je najveća vjera. ”

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista