Đir kraj Majne

0
431

Piše: Gordan Čampar

Uz šapat Majne, poneka riječ, stih, pjesma i ljudi, nema politike, како neki zlonamjerni “nazovi novinari” pokušaše da plasiraju i oboje ovo putovanje.

Požutjelo lišće pokrilo kolodvore, zima stegla vazduh, zgrade iz davnoga vijeka i družina kojim je Crna Gora u grudima, zajedno sa srcem  koje najjače kuca u njima /iseljenicima/.

Iskren stisak ruke, pitanja o domu, dobrodošlica koja nije reda radi, nego onako sa svega srca, Muhamed /Agović/ rodom iz Vrbice odrastao u Rožajama, pravi drug od prve do zadnje minute, zaboravljajući na tren svoje porodične nedaće /zdrastvene prirode/, nudi sebe svojim zemljacima. Rame uz rame Rožajac Suljo /Seferović/ i Nedžad /Ćatović/ bi mi drago Bjelopoljac, domaćin; Ivana /Đukanović/ konzulica u Frankfurtu, Nikola /Perović/, vice konzul i srdačni Miki /Radonjić/, pokazaše vidno da smo dobrodošli.

Frankfurt, pokisao, hladno vrijeme, svi nekuda žure, upoređujemo cijene, ništa strašno, srk kuvane kafe 3,50 eura, zalogaj mesa sakrivenog u gomili krompira 15,00 eura, čaša vode 4,95 eura, Turaka ko u Instambulu, Marokanci slave pobjedu u fudbalu, Njemci ljuti na svoje miljenike, mi ravnodušni, naših tamo nema.

I noć za pamćenje, sala krcata, čarobni glas Đulije Pelingu para tišinu sa … Oj svijetla majska zoro… tajac, ruke na grudima, mnogima naviru suze, većina pjeva u sebi da ne naruše virtuoznost primadone Đulije.

Nazvah im veče, pomenu ljude i brda, sokake i kaldrmu, grudu, oni stisli zube i klimaju glavom, bože mili koliko je vole, /Crnu Goru/.

Ivana riječima dobrodošlice, pozdravlja prisutne, vidno srećna što pred sobom vidi Crnu Goru u malom.

Dejan /Vuković/, rođeni diplomata, od riječi do stava, sadržajnim obraćanjem, ne zaboravljajući ni sitne detalje, pominjući ljude, vremena i prilike, podvlači značaj iseljenika u bivstvovanju Crne Gore.

Direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Salko /Luboder/, inače čovjek koji je osmislio manifestaciju; „Svi smo mi Crna Gora – bogatstvo različitosti, čije je ovo prvo održavanje van granica Crne Gore, je govorio o važnosti institucije koja je uz Konzulat CG i Direktorijat za ekonomsku i  kulturnu diplomatiju Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore i organizator manifestacije.

Iz grla nenadmašnog Šukrije Žutog /Serhatlića/, uz ovacije prisutnih, odzvanjalo je; … željom moje srce gori da se vratim Crnoj Gori...

Tanja /Šeter/, repertoarom i umijećem u izvođenju dokazuje da je da je s pravom proglašena divom crnogorske pjesme.

I sve to uz pratnju maestra Aleksandra Saše Magovčevića čiji su tonovi sa harmonike dodatno ukrašavali noć.

Druga noć, slična, uz napomenu da je domaćin bio humanista i dobrotvor Hajriz Brčvak, koji je pozdravljajući prisutne najavio humanitarnu akciju; „Srcem za Crnu Goru, kojom će mnogima vratiti osmjeh na licu i donijeti novi krov nad glavom.

Uz nas osoba koja vodi računa da sve bude „pod konac“, Izedina /Adžović – Škrijelj/

Sve u svemu, dokaz; gdje je ljudi tu su i prilike, međ’ dobrima je lako dobar biti, gdje je Crna Gora tu su iseljenici, nekako mi ono dijaspora nije blisko, i njihova nemjerljiva ljubav prema Crnoj Gori, koju često Crna Gora ne mjeri pravim aršinom.

Titograd /tako još piše na avio karti/ – Beč – Frankfurt – Ham – i natrag…