Pokolj muslimana u Bjelopoljskom srezu

0
17773
Četnički zločin

“Početkom januara 1943.g. u Šahovićima kod Bijelog Polja, održana je konferencija četničkih komandanata na kojoj je razrađena odluka četničke Vrhovne komande o novom obračunu sa Muslimanima. Kako četnici nijesu imali dovoljno snaga za frontalni obračun i napad na ovaj cijeli predviđeni prostor (Bjelopoljski, Sjenički, Pljevljanski, Čajnički i Fočanski srez), donijeta je odluka da se najprije obračunaju sa muslimanima u Bjelopoljskom srezu… Četničke jedinice su krenule u napad 5.januara 1943.godine i to akcijom odreda Rada Korde, kada je spaljeno 15 kuća i ubijeno 10 muslimana, dok je 5 bilo spaljeno u kućama. Dan kasnije u napad je krenula i četnička grupa pod komandom Miraša Savića.

Komandant Limsko-sandžačkog odreda Pavle Đurišić, koji je rukovodio cjelokupnom akcijom iz Kolašina, 6.januara uputio je izvještaj Draži Mihailoviću u kom se kaže: ”Jutros tačno po planu otpočele su borbe na drugom sektoru. Posmatrači koji su dostavili izvještaj u Šahoviće javljaju da se borba u selu Dubovo razvijala u pravcu sela Korita takom brzinom da su dva prva turska sela Jasen i Kostiće, a zatim i Zmijanac za nepuni sat pregaženi…”Nakon slanja ovog izvještaja, Pavle Đurišić koji je naredio da se spale sva sela koja čine uporište muslimana, uputio se u Bjelopoljski srez da direktno rukovodi četničkim akcijama i novim, još strašnijim, zločinima protiv muslimana, uglavnom neboračkog i nejakog stanovništva.

Ubacivali su djecu, žene i starce u kuće, punili kuće slamom ili sijenom i potom palili; žene su vezivali za hrastove, stavljali im slamu u dimije i zatim spaljivali pjevajući.

U ovoj akciji je, prema četničkim podacima, uništeno 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima: Voljavac, Gubavač, Rodijelji, Ušanoviće, Presečnik, Boturiće, Donji Vlah, Mirojevići, Šolje, Radojeva Glava, Pobretiće, Mediše, Kostenica, Stubo, Vrh, Zmijanac, Šipovice, Negobratina, Osmanbegovo selo, Dupljake, Jasen, Kostiće, Kaševar, Ivanje, Godijevo, Žilice, Gornja Crnča, Gornji Radulići, Vrba, Crhalj, Kradenik, Sipanje i Ličine.

Uz ove podatke Pavle Đurišić je 10.januara u izvještaju D. Mihailoviću predočio da je ubijeno oko 400 pripadnika Muslimanske milicije i oko 1000 žena i djece. Ostatak muslimanskog življa bio je protjeran na lijevu obalu Lima i njihovu imovinu opljačkali su četnici. Međutim, po drugim izvorima, broj popaljenih sela je daleko veći od 33 pobrojanih. U bistričkoj (savinopoljskoj) opštini pomenuto je samo 14 sela, a sva su bila spaljena. Izgorjela su sela koja nijesu evidentirana u Đurišićevom izvještaju: Mojstir (45 kuća), Dolac, Mokri Lug, Jablanovo, Bijediće, Podbrežje i Bistrica, centar i opštinsko mjesto. U koritskoj opštini evidentirano je samo 8 zapaljenih sela, u rasovskoj 2, zatonskoj 5 iako je to opština sa najviše sela, i u lozanskoj 4 sela. O paljevini mnogih sela nije ostalo nikakvog traga. Na njih je kasnije pala sjena zaborava kao da nikad nijesu ni postojala. Opisi četničkih zločina ostali su sačuvani…