Latinska izreka „U zdravom tijelu zdrav duh..“ postaje štetna i za razum i za tijelo

0
107

Piše Fatmir Bači

Jedna latinska izreka koja se vrlo često upotrebljava u znaku mudrosti, gotovo u svim slojevima društva, jeste; “U zdravom tjelu zdrav duh…”, koja ne samo da se ne može razumom nikako dokazati, nego kako je prihvaćena kao aksiomatična definicija, ona postaje štetna i za razum, shodno tome, i za tijelo.

Čovjek može dovesti fizičko/razumnu definiciju o većini pojava među predmetima u okolini, može putem svojih čula u saradnji sa kreativnošću uma dovesti definiciju i o ljudima, i to samo kad ih uzima u obzir kao predmet, ali za dušu ne može imati ni najprostiji opis, i shodno tome, ni minimalnu mogućnost za definiciju.

Unutar čovjeka je aktivno jedno žarište rasprave koje je racionalne prirode, gdje jedna strana brani i ljudsku narav, i osnovu stečene aksiomatrije, dok druga strana pokušava da nađe racionalno opravdanje za kršenje i ljudske naravi, i stečene aksimatrije. Međutim, instanca koja je odgovorna za vrijednovanje ove rasprave i koja odlučuje za “zašto?” i “kako?”, nameće se kao superiorna i za razum ostaje misterija.

U biti čovjeka, duša nije ovisna ni od tjela, ni od razumnih zapžanja, i samim tim nije ni izloženena prema dotičnom vrijednovanju. Dok suprotno, da, svaki postupak čovjeka, bilo teoretske kreacije, bilo praktične primjene, mora biti pod vrijednovanjem duhovne sloge ili nesloge.

Duhovna dimenzija nije izložena ni po mjerilu fudbalskih ili drugih sportskih zakona, gdje je aksiomatrija pravljena od vještatčke prirode, čime bi se možda opravdala latinska izreka “U zdravom telu zdrav duh…”. Kada bi tako bilo, mladi ljudi bi blistali od mudrosti, a starcima bi ostala najmršavi dio ne samo mudre, nego i najprostije racionalne odluke, što naravno nije istina.
Naučno je već dokazano da teoretsko duhovno proljeće čovjeka počinje u 40-toj godini života, dok zrelost praktične kreacije počinje tačno u 53-ćoj godini života.


Još je naučno dokazano da ljudska svijest “mozak” radi sa 100% kapaciteta, jedino kada čovjek je u komi, što znači, kad je u 0 (nula) fizičkoj kondiciji i u 0 (nula) razumnim mogućnostima, što nam dokazuje da u skoro “mrtvom” tijelu i razumu, duhovno stanje blista.
Rečenicu “U zdravom telu zdrav duh…”, je rekao ili se prepusuje Tomas D’Akuinu, koji je bio poznat kao pohlepan ispred stola sa hranom, a imao j oko 150 kg, i koji je umro baš zbog tih tjelesnih anomalija.

Još mi mi drhti u ušima odjek jednog dovnog dobronamjernog sarkastičkog izražavanja jednog meni vrlo dragog starca, koji mi je jednom prilikom rekao: „Nisam više mlad da bi znao sve.“.