Piše Zlatko Tutić
23.02.2026.
Bura oko nepromišljene izjave Kenane Strujić Harbić, poslanice u crnogorskoj skupštini, se ne smiruje, prvenstveno zbog nerazumijevanja termina duhovni centar i domovina. Ne pokušavam da je branim, i što bih, javna je ličnost, zato je i podložna kritikama. Interesantno je da je najviše napadaju ljudi sa muslimanskim imenima i prezimenima, što me vodi da razmišljam o tome na 3 nivoa.
Prvi, da su to osobe koje Crnu Goru doživljavaju kao svoju domovinu, što je i meni nesporno, ali napadaju jer misle da će to ugroziti državu. Neće.
Drugi nivo, većina tih ljudi ne zna razliku između domovine i duhovnog centra. Imam utisak da i ne žele da spoznaju tu razliku.
Što me vodi na treći nivo: da moj narod stalno igra odbranu i rijetko sredinu terena, konstantno se nekom za nešto dokazuje. Valjda smo se do sad dokazali.
Bez namjere da polemišem s tim ljudima, pitao bih ih, ako im Sarajevo nije duhovni centar, da me neko prosvijetli i kaže gdje im je duhovni centar.
Ovo je stara priča, jer traje preko 30 godina.
Na pamet mi pade jedan moj prijatelj, tvrdi djetić, sada rahmetlija, nije priznavao Sarajevo kao duhovni centar i koji je 1999. godine, tokom rata na Kosovu, pokupio svoju porodicu i odveo je u Sarajevo.
Kada je sve prošlo i kad se vratio, pitao sam ga: „A što ne skloni porodicu na Cetinje nego u Sarajevo?“
Nije mi odgovorio, ali je obojici bilo jasno što je ćutao.
Gledam na društvenim mrežama izjavu zvaničnika Matice Muslimana u Crnoj Gori, gdje kaže, bez da ga iko pita: „Ja sam Crnogorac, muhamedanske vjeroispovijesti.“
Ne mogu da vjerujem da, pretpostavljam, obrazovan čovjek tako govori, jer ta klasifikacija i u nacionalnom i vjerskom smislu predstavlja apsurd. Ne vidim ništa sporno u tome što se on nacionalno izjašnjava kako se izjašnjava, to je njegovo pravo. Ali prosto ne postoji „muhamedanska vjera“, već islam. Dalje, muslimani se nikom ne ispovijedaju, to je odlika drugih vjera.
Znam da su to procesi i da će to još dugo trajati, dokle god bošnjačko-muslimanski političari, a i narod u Crnoj Gori, ne shvate jednu prostu stvar, da negativnom selekcijom kadrova vodimo svoj narod u političku marginalizaciju i da je sva ova priča rezultat neznanja, neizgrađenosti institucija i tumaranja u vjerskom i nacionalnom smislu.
24.02.2026.
Ramazan je, lijepo je vidjeti zajedničke iftare, okupljanje kolektiva, prijatelja, porodica, naročito ovo zadnje, jer je evidentno da se ljudi polako alijeniraju jedni od drugih i da je to nezaustavljiv proces. Za uhar je makar za Ramazan da zaustavimo taj trend.
25.02.2026.
Političar koji je svojevremeno vedrio i oblačio Skupštinom Crne Gore sada se pretvorio u analitičara opšte prakse, zadnje što sam vidio je njegovo razumijevanje i tumačenje situacije oko izjave poslanice Strujić-Harbić. On ingeniozno zaključuje da je to maligni uticaj Turske na odnose u Crnoj Gori i regionu. Izgleda se specijalizirao za Tursku, s obzirom da mu je prvi zadatak prošao, za njega uspješno. Mislim na kristalnu noć na Zabjelu.
Upoznali smo se ranih 90-ih u Dekoru (bivša rožajska fabrika papira), kakav je to Crnogorac bio, svi tadašnji liberali su bili male mace za njega.
26.02.2026.
Lijepo vrijeme za ovo doba godine, prijatne noći, trg pun naroda. Miriše čaršija, ljepota rožajske omladine me vratila u neki zaboravljeni memorijski fajl koji mi kaže da je 1850. godine kroz Rožaje prolazio neki engleski oficir, putopisac Spenser, koji je po povratku u Englesku u svojim memoarima napisao: „Rožajci su najljepša rasa u evropskoj Turskoj (Balkan), a možda i u čitavoj Evropi.“
A ja skromno dodajem, kako tada tako i danas.
27.02.2026.
Štrpci.
Sve je o tom zločinu i rečeno i napisano. Naše je da pamtimo.
28.02.2026.
Čitam kako neko na najprizemniji način (zna da je inferioran) blati akademika Šerba Rastodera.
Nisam advokat Šerbov, ali ipak postoje neke granice koje se ne prelaze, ma ko da je u pitanju.
Prvo: Šerbo je stvorio ime zahvaljujući svom radu, što ga je učinilo poznatim u čitavoj Evropi.
Drugo: taj što ga blati je, vjerovatno, politički aparatčik koji je zahvaljujući partiji ili stranci postao neko. Dakle, sukob akademik vs političar u prevodu: znanje vs poluznanje koje je gore od neznanja.
Poznajem Šerba preko 30 godina, on kao svi ljudi na svijetu ima i vrlina i mahana, ništa tu nije sporno. Sporan je način i rječnik koji se koristi (očigledan je uticaj žute štampe, Granda i Pinka), koji je apsolutno neprimjeren za vrijeđanje bilo koga, a pogotovu akademika koji je pokrenuo mnoge procese u Crnoj Gori, napisao na desetine knjiga koje su ugrađene u stubove nacionalne emancipacije bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.
O važnosti kulture i identiteta za jedan narod poput bošnjačkog, važniji su naučnici, ljudi od pera i istraživači nego političari koji budu i prođu, dođu drugi, tako je otkako je krme rep iskrivilo. Političari se brzo zaborave, a naučnici i njihova djela ostaju zauvijek. Ako mi kao narod ne prepoznajemo važnost ljudi poput Šerba, značaj njihovih djela, niko nam nije kriv. Do nas je.
01.03.2026.
Danas je Dan nezavisnosti u Bosni i Hercegovini, vidim potpredsjednik Skupštine i predsjednik BNV u Crnoj Gori poslali čestitke. Ako im ovo nije sefte, duplo mi je draže.
