Emina Kalač: Nema izlaska iz kampusa, ali mi dan brzo prođe

0
470

Studentkinja Emina Kalač je, kao i mnogi drugi građani Crne Gore, imala priliku da se, nakon početka epidemije, vrati u svoju domovinu; lično ih je kontaktirao crnogorski ambasador. Ipak, odlučila je da ostane u Antaliji, jer nije željela da se izlaže riziku i da tokom putovanja dođe u kontakt sa nekim ko je inficiran koronavirusom.

Crnogorska studentkinja Emina Kalač magistarske studije završava na Akdeniz Univerzitetu u Antaliji. Stipendista je turske vlade, od prošle godine. Sa njom smo razgovarali o trenutnoj situaciji u tom gradu, studentskom životu, izazovima sa kojima se suočava, navikama, hrani, navikama ljudi u toj državi.

I Turska je, kao i veliki broj drugih zemalja, koje se bore sa koronavirusom, uvela određene mjere, kako bi smanjila broj zaražanih.

“Zabranjeno je kretanje mlađih od 20 godina i starijh lica od 65. Nama, studentima, zabranjen je izlazak iz kampusa. Nema uopšte kretanja van kruga. Ako ćemo do marketa, napravimo listu pa osoblje zaduženo za to sve donese sa liste. Za prošli vikend je bila potpuna zabrana izlaska, to je napravilo malo nereda ali je sve pod kontrolom”, objašnjava Emina Kalač.

Dodaje, da većina stankovnika u toj zemlji poštuje izrečene mjere te ističe da društvo na adekvatan način brine o ugroženim kategorijama.

“Koliko mogu da primjetim, od onog što vidim, čujem ili propratim u medijima, ljudi dosta poštuju sve mjere nadležnih institucija, ali naravno bude uvijek izuzetaka. Posebno sam oduševljena odnosom prema starijim licima, odgovorne institucije rade odlično svoj posao, policija i druge službe dolaze na vrata penzionerima i donose potrebne stvari”, objašnjava Emina.

Ambasada Crne Gore ponudila pomoć oko povratka: Emina je, kao i mnogi drugi građani Crne Gore, imala priliku da se, nakon početka epidemije, vrati u svoju domovinu. Ipak, odlučila je da ostane u Antaliji, jer nije željela da se izlaže riziku i da tokom putovanja dođe u kontakt sa nekim ko je inficiran koronavirusom.

,,Lično nas je ambasador kontaktirao oko povratka, kako bi se organizovao prevoz. I prije neki dan je isto postojala mogućnost za povratak uz obavezni karantin. Kako bih sačuvala i sebe i druge odlučila sam ostati ovdje. Jer nijesmo sigurni ni kako se virus dobija i prenosi. A ovamo su preduzete sve mjere zdrastvene zaštite tako da nijesam htjela da rizikujem” objašnjava Emina.

Život u studentskom domu: U studentskim kampovima smješteni su samo strani student; oni kojima je Turska domovima otišli su kućama kako bi vrijeme provodili sa svojim porodicama.

Boravak u studentskom domu, za Eminu je, kako kaže, veoma prijatan.

,,Smješteni smo svi stranci u jedan veliki dom, gdje imamo odlične uslove za rekreaciju, omogućene su razne aktivnosti, naravno uz obaveznu socijalnu distancu. U sobi može biti samo po jedan student”, objašnjava ona.

Ilustracija 2019

Iako većini ljudi izolacija teško pada, Emina ističe da ona na kvalitetan način upotpunjuje svoje vrijeme, pa bi joj, kako ona kaže, nekad valjalo i da je dan duži.

,,Iako će sad možda zvučati previše optimistično, dan provodim veoma aktivno i ponekad mi zafali vremena da završim sve što sam zamislila. Uredno spremam ispite, a i radim na jednom novom projektu”.

Ipak, nekad joj je teško. Fale joj porodica i prijatelji. S njima održava kontakt putem društvenih mreža.

Ističe i da kada je tužna, potisne emocije i posveti se onom zbog čega je otišla daleko od kuće – sprema ispite. Emina ne podržava sve one izazove koje nameću društvene mreže.

,,Naravno, shvatila sam da je ovo stanje pandemije, a ne slobodno vrijeme koje moram da iskoristim kako bih odradila neki izazov ili ideju koju nam nameću takozvani influenseri sa društvenih mreža. Tako da je najbitnije da znamo da je normalno da nam osjećanja i emocije variraju i da ne forsiramo nešto što inače ne radimo u redovnom stanju”, poručuje Emina.

Zov nostalgije: Iako joj nedostaje Crna Gora, navikla se na život u Antaliji.

,,Nedostaje mi ta naša nonšalantnost i lako ćemo. Mir, nema žurbe i trke, kao ovamo. Mada i oni znaju da uživaju i da se opuste”, kaže ona.

Boravak u Turskoj, i kontakt sa studentima iz cijelog svijeta, koristi da ih upozna sa svojom zemljom i svim njenim ljepotama.

,,Mnogi nijesu ni čuli za nju i pitaju gdje se nalazi. Za vrijeme doručka ili ručka iskoristim priliku da im se pohvalim kako se naša mala, ali veoma hrabra Crna Gora, bori sa ovom pandemijom. Posebno ističem visok stepen građanske odgovornosti, rada NKT-a i svih nadležnih institucija. Tako da mi često kažu da im je to sada prva destinacija za odmor – kada sve ovo prođe”, s ponosom priča Emina.

Emina je studije novinarstva završila na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Ističe da je od prve godine željela da studira u Turskoj, ali da nije imala priliku. Prošle godine se prijavila za stipendiju i njena želja se ostvarila.

Prije odlaska u Tursku, morala je dobro da se pripremi, a znanje jezika je uslov za odlazak na studije. Jezik je učila devet mjeseci na TÖMER-U. I dobila je sertifikat C1.

Na fakultetu u Antaliji bolji su uslovi za praktičan rad, imaju dobru komunikaciju sa profesorima, imaju mogućnost da se posvete istraživačkom radu. Ipak, ističe da je na našem fakultetu stekla dobro znanje i da joj to dosta olakšava studije u Turskoj.

,,Nerealno je upoređivati Crnu Goru i Tursku što zbog velliine država, ekonomskih prilika, što zbog bolje razvijenosti Turske. Ali, nikako ne bih umanjila značaj našeg obrazovanja. Posebno sam ponosna na ono što sam ponijela sa studija iz Crne Gore i što to mogu da podijelim sa profesorima i studentima ovdje. Naši studenti izuzetno vrijedno i ponosno predstavljaju sebe i državu tako da nas ovdje profesori često znaju pohvaliti” ponosna je Emina na obrazovanje koje je stekla u svojoj državi.

“Tursku kafu” ne ispijaju često, doručak najvažniji obrok: Život u gradu Antalija, u kojem boravi Emina, veoma je dinamičan. To je turistički grad, pa ćete na njegovim ulicama često sresti ljude iz cijelog svijeta. Domaćini su veoma gostoljubivi, ističe naša sagovornica.

Hrana koju spremaju ne razlikuje se mnogo od naše kuhinje.

“Hrana se ne razlikuje toliko od onog što mi spremamo, u našoj tradicionalnoj bošnjačkoj kuhinji, mada tvrdim da je – naša bolja! Turci koriste puno začina. Najpopularniji prehrambeni artikli su pirinač, plavi patlidžan, takođe i doner, kebab. Razni slatkiši, baklave, obavezno čaj, nijesam ni primijetila kako sam postala ljubitelj njihovog čaja”.

Primijetila je da se u toj zemlji ne ispija često ,,turska kafa”, kao kod nas. Turci više vole čajeve, pa Emina preporučuje da ih, ako nas put nanese u tu zemlju, obavezno probamo: ,,Posebno je ukusan njihov salep, napitak od sušenog korijena orhideje, obavezno probajte ako posjetite Tursku.”

U Turskoj, najvažniji obrok je doručak, i tada je trpeza veoma obilna i bogata različitim namirnicama.

,,Doručkom, takozvanim ‘kahvalte’, oni vole da započnu dan. Veoma je obilan, tako da se na trpezi nalazi nekoliko različitih vrsta maslina, sireva, maslac, med, kajmak, razni pekmezi i namazi, obavezno čaj, povrće, peciva, pahuljice, omlet, menemen (varijanta, jaja, paprika, paradajz, luk, različiti začini)”, objašnjava Emina.

Emina planira da se nakon završetka studija vrati u Crnu Goru, gdje će, nada se, uspjeti da se zaposli i naučeno primijeni u praksi.

Portal Analitika