Bajka Blage Žurić i Tijane Gordić

0
0

Kad god se pojavi vrijedna knjiga onda je to, kao i ovoga puta, doprinos novoj čitalačkoj radosti. Javna ustanova „Ratkovićeve večeri poezije“, iz Bijeloga Polja, u svojoj biblioteci Posebna izdanja, objavila je knjigu – bajku „Gorska bašta“, autorki mr Blage Žurić, koja je pisala tekst bajke i Tijane Gordić, koja je napravila slike i ilustracije u ovoj i tehnički izvanredno opremljenoj knjizi. Stručni odabir bilja uradio je Danijel Vincek, osnivač botaničke bašte u Dulovini, opština Kolašin, dok je stručna konsultatkinja na ovoj knjizi bila Lenka Gordić.

Bajka kao vid umjetnosti, kako svjedoči Rječnik književnih termina, uči da se životu i svijetu prilazi estetski i da se zauzima ispravan etički stav; da se s estetskoga i etičkoga gledišta procjenjuju ljudi, predmeti i pojave svakodnevnoga života, te da se razlikuju prave vrijednosti od kvazi-vrijednosti. Estetski ukus daje individualnomu, a samim time i društvenomu životu estetsku formu, poseban stil i humani smisao, jer od estetskoga ukusa i moralnoga stava zavisi ne samo oblik pojava, već i način života pojedinaca, njegov sadržaj. Bajka je priča o nevjerojatnim događajima, fantastičnim bićima i čudnovatim događajima. Termini koji se odnose na pojam bajke najčešće sadrže epitet čudesno, tako se i ona određuje kao priča o čudesnom ili čudesna priča.

Autorka Blaga Žurić na uvodnoj stranici “Gorske baste” zapisuje: “Priroda daje ljudskom životu finu začudnost i uzvišene emocije, a Crna Gora je sazdana od prirodnih ljepota. Nekada, veoma davno, nastala je legenda o vilama koje su cvijet iz prirode poklonile gradovima Crne Gore. U znak sjećanja na ta čarobna vremena, ljudi iz gradova prisvojiše darovni vilinski cvijet kao svoj zaštitni znak. I tako je svaki crnogorski grad od svakoga zla zaštićen darovnom biljkom – za vjeki vjekov”.

Tijana Gordić je, očekivano, na najbolji način, likovnim jezikom, opisala biljke koje je za ovu knjigu odabrao botaničar Danijel Vincek. Zato se u ovoj knjizi, u dobroj kompoziciji, smjenjuju tekstovi i cvijetni pejzaži.
Bajka kao žanr pruža jednu optimističnu viziju života, u čijem središtu jesu napori glavnih junaka da postigne svoj cilj, ali su ti napori uvijek nagrađeni. Uspjeh je zagarantovan. Srećan kraj bajke, po američkom mitologu Džozefu Kembelu nudi „nepobjedivu radost življenja“. Poruka bajke da se napori isplate, i da se zlo može pobijediti jesu jedan od glavnih razloga zašto volimo da ih čitamo.

Poruke “Gorske bašte” (tekst Blage Žurić) potvrđuju sve ove definicije. Te poruke su i na kraju ove bajke: “Nastade opšta radost. I ples i lumperajka. Nema riječi koje to mogu da opišu. Niti price da jedno takvo veselje u nju stane. Uglavnom, Car Lastan more dukata dade na vile, na muziku, da iz dvorca poteče Rijeka od čistog zlata. Čarobni Orašac vraćen je na mjesto koje mu i pripada, u Gorsku baštu Cara Razvigora Najprvijeg. Blistao je i sijao kao nikada prije od postanka svijeta. Sunčica i Princ iz Crne Gore proživješe svoj vijek srećno – i još ga žive. O njihovoj slozi i sreći svjedoči zvjezdani šar koji treperi nad planinama i morem, a kad-kad zna da se primakne, tek toliko da Goru pozlati”.

Jezik “Gorske baste” je u ravni fantazije, ali je on dobro svima razumljiv, što Blaga Žurić postiže očekivano znalačkim izborom umjetničkih prizora i povezivanjem situacija koje uvijek iznova rađaju nove. Naracijom, opisima dramatičnih susreta junaka i smjenjivanjem najrazličitijih situacija, stvaranjem neobičnih slika – ona se služi jezikom simbola. Završavajući bajku, Blaga Žurić veli: “U znak sjećanja na ta čarobna vremena, ljudi iz gradova prisvojiše darovni vilinski cvijet kao svoj zaštitni znak. I tako je svaki crnogorski grad od svakoga zla zaštićen darovnom biljkom – za vjeki vjekov”.

Evo kako je to bilo: Devana okiti Žabljak kamenjarkom crnogorskom, Berane se ukrasi mliječnim svijetom kad Lada donese mlječiku crnogorsku, Komnenka se spusti da umije lice vodom bistre Zlorečice iostavi Andrijevici srebrnastu hajdučicu, Lelita darova morski ljiljan Ulcinju, Koleda ogrnu bjeličastim velom runolista grad Rožaje, Valerijana pređe Prokletijama I Plavu ostavi velemun, Ljupka se vinu u nebo a Mojkovac osta prekriven dražesnim plavim kadilkama, Zvjezdana obasja svojom ljepotom Herceg Novi i darova mu mimozu, Valerija učini Budvu zanosnom darujući joj raskošne cvjetove i pčodove nara, Divišna napravi đerdan od rumenih bobica jerebike i pokloni ga Plužinama, Melina se odmori pod maslinom u Baru i pokloni gradu prekrasni gimnospermij, Zagorka dade Gusinju da uživa u ljepoti kukurijeka, Rusalka rasplete kose ipredade Podgorici plavo lasinje, Doleće čudesna vila Izvorka irazasu kaćune bijelim Poljem, Dodolka pusti da se iz njenog naručja skotrlja najljepši planinski cvijet kotrljan Kolašinu, Pred Alkimom se porta otvori i ona darova Kotoranima kameliju, Hrsalka nježno pomilova zrakaste žutilovke i ostavi ih Petnjici na čuvanje, Prende pozlati Tuzi dražesnim smiljem, cvijećem što nikad ne vene, Lovćenka prostrije Cetinju ćilim lovćenskih zvončića, Zlatogorka opčinje zanovijetom Danilovgrad, Šavnikom prođe vila Anastasija i uzdinu stabljike kiprovine, Poludnica zasadi cvijeće u Pljevljima iotkri tajnu spravljanja čudesnog napitka salepa, Dioskoreja pokloni Nikšiću cvijet sa imenom svojim, Žizileja ispuni kraljičin zavjet i žalfiju ostavi Tivtu.

Svaki crnogorski grad je, u ovoj knjizi, dobio svoju biljku zaštitnicu, Ona ima svoj kratak opis (uz latinski naziv) i ilustraciju. Vile su darivale gradovima biljke koje im pripadaju i one su neka vrsta njihovih književno-slikarskih čuvarkuća i čuvargradova.
Ovom knjigom, autorke mr Blaga Žurić i Tijana Gordić su čitalačkoj publici podarile jednu vrstu književno-naučno-slikarskog blaga koje je u svakom od ovih polja bogatstvo koje se usvaja. Ovo je po mnogo čemu jedinstvena knjiga koja će, vjerujemo, biti i u funkciji zvaničnog obrazovnog sistema. Ona to zaslužuje i tematski, i motivski, i stilski. Čitalac koji bude u prilici da lista sadržaj ove knjige biće “zaštićen i živjeće dugo, zdravo i srećno”. Lijek je i u ovoj knjizi! Čuvarknjizi!


Prof. dr Draško Došljak