RAMČILOVIĆEVA NOVA KNJIGA

0
35

Piše prof. dr Draško Došljak

 

U izdanju DIVANA iz Skoplja objavljena je knjige “Domovnica” (knjiga I, tom 1), autora prof. dr Zećira Ramčilovića, koja predstavlja značajan  naučni doprinos  dosadašnjim istorijskim, geografskim, demografskim, lingvističkim i kulturnim proučavanjima  Bihora.  Publikacijom ove knjige sačuvana su i postala  dostupna za dalja i druga istraživanja dragocjena svjedočanstva identiteta pojedinca, porodica, ali i naroda na  prostoru Gornjeg Bihora  u vremenskom periodu koji je za ovaj kraj više nego interesantan.

Prof. dr Zećir Ramčilović (Donji Konjari, Skoplje, 1975) diplomirao je,  magistrirao i doktorirao  na Univerzitetu “Sv. Kiril i Metodije” u Skoplju, gdje radi kao naučni savjetnik. Autor je devet knjiga i pedesetak naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima. Bio je ambasador Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori od 2023. do 2025. godine.

Ovom knjigom professor Ramčilović potvrđuje da demografska proučavanja predstavljaju ključni segment u razumijevanju razvoja i promjena jedne geografske oblasti smještene na sjeveroistoku Crne Gore – kakva je Bihor. Zapravo, Gornji Bihor sa svojim impozantnim planinskim reljefom i bogatom istorijom zaslužuje jednu ovakvu knjigu, koja svojim sadržajem daje poseban značaj istraživanju demografskih kretanja. Kroz ponuđene demografske podatke iz dvije Domovnice (matične knjige), sačuvane u petnjičkoj džamiji, moguće je sagledati procese migracija, promjene u strukturi stanovništva, ekonomske i socijalne izazove, kao i kulturne transformacije koje su oblikovale identitet Gornjeg Bihora. Stoga, kako i sam autor kaže, “matične knjige predstavljaju jedan od najznačajnijih historijskih i arhivskih izvora, koje prevazilaze naučnu vrijednost, ne samo zbog bogatstva podataka koje sadrže, već i zbog njihove dokazne i pravne vrijednosti”.

 Popisi stanovništva kroz XIX i XX vijek (u domovnicama su podaci od sredine XIX vijeka) jasno ukazuju na stalne oscilacije u broju stanovnika, uslovljene ratovima, ekonomskom nestabilnošću i iseljavanjem. Ramčilovićev odabir da dvije Domovnice iz džamije u Petnjici budu predmet njegovih naučnih analiza biće podstrek za slična istraživanja i u drugim sredinama. Preko sadržaja ovih domovnica pratimo pojedince – domaćine i članove njihovog domaćinstva od rođenja do smrti, uključujući brak, razvod, i sl. Knjiga dr Ramčilovića će biti nezaobilazan izvor i za pisanje rodoslovnih stabala bratstava koja žive na gornjobihorskom prostoru. A pisanje rodoslovnog stabla je značajno iz nekoliko razloga. Najprije, zbog povezivanja sa   prošlošću; pomaže u otkrivanju, i boljem razumevanju porodične istorije, čime se stvara veza sa precima i nasljeđem. Poznavanje porodičnih korijena  pomaže u očuvanju kulturnog identiteta i tradicija koje su se prenosile kroz generacije. Porodično stablo, zatim,  pruža i  medicinske informacije kroz  praćenje genetskih predispozicija za određene bolesti, što može biti korisno za medicinske svrhe i prevenciju, naročito danas kada je medicina snažno  napredovala. Rodoslovna stable, koja se mogu pratiti kroz Domovnice, služe i kao obrazovni alat za mlađe generacije, pomažući im da bolje razumiju svoju porodičnu istoriju i porodične veze. U nekim slučajevima, rodoslovno stablo može biti korisno za dokazivanje nasljeđa ili rješavanje pravnih pitanja vezanih za imovinu. Treba istaći i emocionalnu vrijednost  – povezivanje sa porodicom može donijeti osjećaj pripadnosti i ponosa.

Sadržaj Ramčilovićeve knjige će pomoći naučnijem razumijevanju društveno-ekonomskog  konteksta na području Bihora. Demografska istraživanja, uvijek, pokazuju vezu između ekonomskog siromaštva i depopulacije Bihora. Smanjenje broja stanovnika u selima direktno utiče na nestanak tradicionalnih zanimanja i slabljenje kulturnog identiteta. Starenje populacije i smanjenje nataliteta prijetnja su za budući razvoj ovog područja. Podaci koji su nam ponuđeni kroz Domovnice pružaju jasnu sliku o patrijarhalnom životu  s kraja 19. i prve polovine 20. vijeka: o rađanju, ženidbi, umiranju. Zato knjiga dr Zećira Ramčilovića ima i kulturno-istorijsku vrijednost, jer demografska kretanja pružaju uvid u očuvanje tradicije, običaja i jezika. Istraživanja pokazuju da su migracije uticale na formiranje dijaspore, koja i dalje čuva vezu sa rodnim krajem kroz običaje, vjeru i jezik.

Bez demografskih analiza, kakve pruža ova knjiga, nije moguće osmisliti razvojne strategije za revitalizaciju Gornjeg Bihora, očuvanje kulturne baštine i sprječavanje depopulacije. Demografija Bihora nije samo statistika, već i priča o identitetu i opstanku jednog naroda u složenim istorijskim okolnostima.

Poseban značaj ove knjige ogleda se u  impozantnom antroponimijskom fondu (prezimena i lična imena)  zastupljenom u Domovnicama. Lična imena i prezimena predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata identiteta. Ona nose kulturno, vjersko i istorijsko nasljeđe, a u specifičnim područjima poput Bihora, imena imaju višestruku simboliku. Kroz njih se može pratiti kontinuitet tradicije, uticaj različitih civilizacija, kao i procesi migracija i asimilacije.

Lična imena u Bihoru odražavaju vjersku pripadnost – kod  bošnjačko-muslimanskog stanovništva preovlađuju imena iz arapskog, perzijskog i turskog jezika. Uticaji Osmanskog carstva kroz nekoliko vijekova ostavili su snažan pečat u imenoslovu ovoga kraja. Lična imena  imaju i simbolička značenja – npr. imena koja označavaju snagu, vjeru, ljepotu ili moralne vrijednosti. Ona su važan marker pripadnosti zajednici – imenom se odmah prepoznaje porodično, vjersko ili regionalno porijeklo. Lična imena su i nosilac kolektivnog sjećanja – mnoge porodice imenuju djecu po precima, čuvajući kontinuitet kroz generacije, što potvrđuje i sadržaj Domovnica.

Analizom Domovnica možemo zaključiti da lična imena u Gornjrm Bihoru imaju višeslojni značaj – ona su više od individualne oznake, jer predstavljaju vezu sa vjerom, kulturom, porodicom i istorijom. Ona su pouzdano svjedočanstvo o prošlosti. Ova imena otkrivaju slojevite procese kulturne razmjene i identitetske borbe, a mnoga od njih su važni jezički spomenici jednoga vremena i jedne kulture.

Knjigom “Domovnica”, dr Zećir Ramćilović, uz korišćenje naučne metodologije i relevantnih naučnih izvora, pokazuje ulogu petnjičke džamije u predmetnom vremenu, međusobnih zakonskih obaveza vjerskih  zajednica i države i odgovornosti ljudi koji su vodili matične knjige  –  domovnice, koje su sačuvane u džamiji u Petnjici iz perioda Kraljevine SHS/Jugoslavije.

Petnjička džamija, kako piše Ramčilović,  i “danas predstavlja vjerski centar, turističku atrakciju i simbol Bihora. Ona zauzima centralno mjesto na zvaničnom grbu i zastavi Opštine Petnjica”. Ovom knjigom se afirmiše njena istorija i uloga u društvu.  Objavljivanjem ovih domovnica, i njihovom digitalizacijom zaštićeni su dragocjeni podaci, ali su, zahvaljujući prof. Ramćiloviću, postali dostupni i naučnoj, stručnoj i laičkoj javnosti, te će biti prvorazredni izvori za dalja istorijska i onomastička istraživanja.