U Rožajama ime Ernada ef. Ramovića ne izgovara se samo sa poštovanjem, nego i s toplinom. Gotovo da nema kuće u kojoj ga ne znaju. Za jedne je efendija, za druge predsjednik Medžlisa Islamske zajednice, a za mnoge jednostavno Abi. Taj nadimak od milja, na turskom jeziku znači „brat“. I upravo to najbolje opisuje njegovu ulogu u zajednici, brat koji je uvijek uz svoje ljude.
Efendija Ramović nije neko ko vjersku službu vidi samo kroz vazove (propovijedi) i obrede. Njegova misija je šira da se ljudi osjete sigurnije, povezano i ponosno na ono što jesu. „Abi“ ide među narod, obilazi porodice, podržava studente, razgovara sa starijima. On je onaj koji donosi mirnu riječ kad je najpotrebnija.
Posebno treba istaći njegov doprinos za očuvanje i rekonstrukciju Ganića kule drevnog simbola rožajske prošlosti. Kao da je u toj kuli vidio ogledalo svoga kraja i naroda, zidovi načeti vremenom, ali puni priča koje vrijedi sačuvati. „Ako se kula sruši, srušiće se i dio nas“, govorio je. I baš kao što čuva ljude, čuva i svaki kamen, jer zna da je sve to jedan isti mozaik i prošlost, i sadašnjost, i budućnost Rožaja.
Njegov trag je duboko urezan i među mladima. Generacije studenata koje su odlazile na školovanje u Tursku osjećale su njegovu podršku kao svjetionik na novom putu. Za neke je bio vodič, za druge oslonac, a za sve BRAT. Možda je baš zbog toga nadimak „Abi“ i zaživio jer brat je onaj kome vjeruješ, kome se vraćaš i koji te nikada ne ostavlja samog.
U vremenu kada se često govori o podjelama i granicama, efendija Ramović ih briše. Njegove ramazanske i bajramske poruke nisu samo vjerske čestitke one su poziv na mir, zajedništvo i ljudskost. U njegovim djelima vjera nije daleko ni apstraktna ona je tu, u pruženoj ruci, u obnovljenoj džamiji, u osmijehu studenta kome je pomogao.
Zato u Rožajama, kada neko kaže „Abi“, svi znaju na koga se misli. To ime ne nosi službenu titulu, već titulu srca. A ponekad je upravo ta najvažnija.
