Autor: OSVRT
Govornica Generalne skupštine Ujedinjenih nacija nije samo mjesto gdje se drže govori. To je pozornica na kojoj se piše savremena istorija svijeta. Tu su se lomile sudbine naroda, oblikovali savezi, padali režimi i dizali pokreti slobode. Tamo su govorili Naser, Nehru, De Gol, Kastro, Mandela. Svako ime koje je stalo za tu govornicu upisano je u kolektivnu memoriju čovječanstva.
I sada, među njima, našao se i jedan čovjek iz Rožaja Ervin Ibrahimović.
Simbolika je ogromna: iz jedne male, planinske sredine sjevera Crne Gore, iz grada koji je kroz decenije živio tiho i skromno, potekao je čovjek koji je u ime cijele države govorio pred cijelim svijetom. To je trenutak u kojem se lična biografija uzdiže do kolektivnog značaja. Jer kada Ibrahimović govori u UN, to nije samo on, to je Rožaje, to su Bošnjaci, to je Crna Gora koja šalje glas sa najvišeg mjesta međunarodne zajednice.
Njegovo djelovanje na polju palestinskog pitanja pokazalo je da principijelnost i državnički ton mogu doći i iz malih država. Prema tvrdnjama upućenih zaustavljen je izvoz oružja preko Crne Gore; svaki put, bez izuzetka, glasalo se protiv agresije i za rezolucije koje traže prekid nasilja; iz sale UN poslana je poruka da Palestina jeste država i da svijet mora stati uz njen opstanak. To nisu bile prazne riječi to su bile konkretne odluke.
No, ostaje i sjenka domaće politike. Ulazak u vlast zajedno sa onima koji baštine ideologiju koja je decenijama negirala i Crnu Goru i Bošnjake, poput Andrije Mandića, nosi teret kompromisa koji ne može biti zanemaren. Pitanje je da li je cijena tog političkog učešća previsoka. Istina je da Bošnjaci ne smiju biti isključeni iz političkog života Crne Gore, ali istina je i da svaka saradnja s ideologijama prošlosti nosi rizik relativizacije onoga što je za Bošnjake bilo pitanje golog opstanka.
Ipak, govornica UN ne prašta banalnost. Ona izdvaja ozbiljne od usputnih političara. Ibrahimović je svojim nastupom dokazao da nije došao kao statist, već kao glas jedne države i jednog naroda. I zato će taj trenutak ostati upisan: da je jedan čovjek iz Rožaja, Bošnjak iz Crne Gore, stao na najvažniju govornicu svijeta i ostavio trag.
Za mali grad na sjeveru, to je poruka da geografija nije prepreka veličini. Za Bošnjake Crne Gore, to je dokaz da su dio državnog i svjetskog poretka. A za Crnu Goru, to je podsjetnik da veličina države ne zavisi od kvadrature teritorije, već od snage glasa koji šalje svijetu.
