Da su Srpska pravoslavna crkva i Islamska zajednica u Crnoj Gori institucije sa dubokim i trajnim uticajem na narod, odavno je jasno svima osim, čini se, dijelu političkih elita koje povremeno povjeruju da je izborna matematika važnija od identiteta, pamćenja i dostojanstva zajednice koju predstavljaju. U tom kontekstu, potezi Bošnjačke stranke posljednjih godina otvaraju ozbiljna pitanja ne samo politička, već i moralna, sociološka i kulturološka.
Iskustvo DPS-a i Mila Đukanovića iz 2020. godine trebalo je da posluži kao trajno upozorenje. Ignorisanje stvarne moći Srpske pravoslavne crkve, naročito u momentu donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, rezultiralo je masovnim litijama, mobilizacijom desetina hiljada ljudi i direktnim pozivima sveštenstva na rušenje vlasti. Ishod je bio jasan, gubitak vlasti nakon tri decenije političke dominacije. Ta lekcija nije bila samo o SPC-u, već o činjenici da se u Crnoj Gori vjerske institucije ne mogu tretirati kao marginalni društveni akteri.
U bošnjačko-muslimanskom korpusu, tu ulogu ima Islamska zajednica. Ona nije puka vjerska administracija, već ključni stub kolektivnog identiteta, istorijskog pamćenja i društvene kohezije. Njena riječ ima težinu upravo zato što se oslanja na iskustvo zajednice koja je u skoroj prošlosti preživjela genocid, masovne zločine, progone i sistemsku dehumanizaciju.
Više od dvije decenije Islamsku zajednicu predvodi reis Rifat Fejzić, koji je od nje izgradio ozbiljnu i respektabilnu instituciju u crnogorskom društvu. Kroz snažan institucionalni sistem, ali i kroz lični autoritet, reis Fejzić je postao jedan od najuticajnijih glasova bošnjačko-muslimanske zajednice. Njegove javne poruke nijesu impulsivne niti slučajne, one su rezultat dugog institucionalnog iskustva i jasnog vrijednosnog stava.
Upravo zato posebno zabrinjava činjenica da je Bošnjačka stranka danas partner u vlasti sa političkim subjektima koji su ideološki vezani za narative i politike koje su dovele do genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Još teže od same političke saradnje jeste činjenica da su pojedini vjerski lideri i ideološki autoriteti tih struktura javno i nedvosmisleno tvrdili da je islam „lažna vjera“, negirajući ne samo religiju, već i dostojanstvo miliona ljudi koji joj pripadaju.
Za bošnjačko-muslimansku zajednicu, takve izjave nijesu puka retorika. One su duboko povezane sa politikama koje su devedesetih godina legitimisale nasilje, etničko čišćenje i genocid. U tom svjetlu, političko partnerstvo sa nosiocima takvih ideologija ne može se posmatrati kao neutralan čin političkog pragmatizma, već kao ozbiljan raskid sa vrijednosnim osnovama na kojima je Bošnjačka stranka izvorno gradila svoju podršku.
Reis Fejzić je u više navrata javno kritikovao aktuelnu vlast i jasno ukazivao na moralne i političke kontradikcije u njenom sastavu. Te kritike dobijaju dodatnu težinu kada se zna da je Islamska zajednica u prošlosti imala aktivnu ulogu u političkim procesima, uključujući i rušenje DPS vlasti u Rožajama 2014. godine, nakon čega je na vlast došla upravo Bošnjačka stranka. To pokazuje da podrška Islamske zajednice nikada nije bila automatska, već uslovljena jasnim vrijednosnim i političkim okvirima.
Danas se, međutim, stiče utisak da ti okviri ozbiljno pucaju. Nezadovoljstvo određenim kadriranjima unutar BS-a, ali i suštinsko neslaganje sa političkim savezništvima, sve češće izlazi na površinu. Iako ustav kaže da su duhovna i svjetovna vlast odvojene, društvena realnost u bošnjačko-muslimanskoj zajednici govori suprotno. Vjerski autoriteti imaju povjerenje naroda upravo zato što nijesu odvojeni od njegove svakodnevice, strahova i istorijskog iskustva.
Ako se reis Fejzić, što je prema njegovim javnim istupima realna mogućnost, jasno distancira od Bošnjačke stranke ili joj uskrati podršku, BS će se suočiti sa ozbiljnim problemom legitimiteta unutar sopstvenog biračkog tijela. Bez oslonca u Islamskoj zajednici i bez povjerenja zajednice koja duboko pamti ko je negirao njen identitet i pravo na postojanje, teško je zamisliti da Bošnjačka stranka može ponoviti izborne rezultate iz prethodnih ciklusa.
Na kraju, pitanje nije samo da li je BS zaboravila kolika je moć Islamske zajednice. Pitanje je da li je zaboravila ko je, koga predstavlja i gdje su granice preko kojih se ne prelazi čak ni zarad vlasti.
