„Puno poštujem našeg domaćina, ali za mene je Allah najstariji.“
— dr. Redžeb Dedeić pred Vidojem Žarkovićem
U vremenu kada su mnogi ćutali, on je govorio. Kad su drugi sumnjali, on je gradio.
Dr. Redžeb Dedeić, prvi rožajski stomatolog i pokretač izgradnje Doma zdravlja, bio je čovjek koji je dokazao da se vjera, znanje i poštenje mogu spojiti u jednoj ličnosti i da samo takvi ljudi mijenjaju tok zajednice.
Rođen 1933. godine u Rožajama, u velikoj i uglednoj porodici Šeća Geca Dedeića, Redžeb je odrastao u zajednici sa više od trideset članova. Kao dječak poslat je na školovanje u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu što je u to doba bilo priznanje za najdarovitije.
Njegova mladost nije bila laka. Zbog obavljanja namaza (vjerskih obreda) u privatnim kućama, 1956. godine od komunističkih vlasti je osuđen na zatvor. Ipak, taj udarac nije ga slomio. Naprotiv iz te nepravde izašao je odlučniji da služi narodu kroz znanje.
Nakon vojske, zaposlio se u rožajskoj ambulanti, gdje su tada radila samo dva bolničara bez diplome. Svjestan da narod zaslužuje više, upisuje Stomatološki fakultet u Beogradu. Bio je briljantan student, poznat po tome što bi ponavljao ispit ako bi dobio „devetku“.
Svjedoče njegove kolege a kasniji profesori na medicinskom fakultetu u Beogradu.
Ponudu da ostane kao asistent odbio je riječima:
„Narod u Rožajama nema kome da otvori usta ni da kaže gdje ga boli.“ I vratio se kući.
U tada još uvijek siromašnim Rožajama bez doktora i zdravstvenih ustanova, dr. Dedeić je pokrenuo inicijativu koja će obilježiti njegov život, izgradnju modernog Doma zdravlja.
Mnogi su govorili da je ideja „prevelika“ za jedan mali grad. On se nije obazirao.
Sastavljao je dokumentaciju, obilazio institucije, okupljao podršku i motivisao ljude da vjeruju u zajednički cilj. Uz njega su stali tadašnji lokalni funkcioneri Omer Kurpejović, Hamdija Fetahović, Alija Matović i drugi koji su prepoznali važnost projekta i dali mu politički vjetar u leđa.
Za arhitektonsko rješenje angažovao je dvojicu vrsnih stručnjaka Šefćeta Pećanina i Izeta Zejnelovića, koji su projektovali velelepno zdanje od preko 3.000 kvadratnih metara.
Sam Redžeb je isticao da mu je i veliku podršku pružao i Branko Filipović, prijatelj i kolega čiji je doprinos bio značajan za realizaciju.
Dr. Dedeić je izabran za poslanika u republičkom parlamentu Crne Gore kao nestranački kandidat.
Njegova pobjeda bila je ubjedljiva narod mu je dao tri puta više glasova od partijskih kandidata.
U video dokumentaciji JRT mogu se naći njegovi temperamentni i dostojanstveni govori.
Isticao je da Rožaje ne može napredovati bez Doma zdravlja, i da svaka zajednica zaslužuje osnovnu brigu o čovjeku.
Njegova izlaganja imala su težinu jer iza riječi nije stajala ambicija nego lični primjer.
Kada je kasnije pred Vidojem Žarkovićem, visokim jugoslovenskim funkcionerom, branio projekat, odbio je ponudu da nazdravi alkoholom i rekao:
„Puno poštujem našeg domaćina, ali za mene je Allah najstariji.“
Taj trenutak je ušao u lokalnu legendu kao simbol nepokolebljivosti i časti.
Zahvaljujuci njegovoj viziji i želji godine 1977. otvoren je novi Dom zdravlja u Rožajama najsavremeniji u regionu.
To zdanje nije bilo samo zgrada, već dokaz da se istrajnost i vjera mogu pretvoriti u konkretno dobro.
Njegovom izgradnjom stvoreni su uslovi da se razvije čitav zdravstveni sistem, a Rožaje je prvi put dobilo ustanovu koja je postala ponos grada.
Iako je izgradnja Doma zdravlja 1977. predstavljala veliku društvenu pobjedu, dr. Dedeić je znao da to rješenje pokriva tek jednu polovinu problema u zdravstvenoj zaštiti. Druga, daleko složenija polovina, bila je nedostatak kvalifikovanog medicinskog kadra.
Rožaje tada nije privlačilo stručne i visokoobrazovane ljude, a nedostatak stanova i drugih beneficija otežavao je privlačenje i najpotrebnijih ljekara. Redžeb, međutim, nije bio čovjek koji bi stao pred preprekama. Koristeći moralni kapital sopstvenog primjera i požrtvovanja, obraćao se potencijalnim kadrovskim “pojačanjima” ljudima koji su imali zavičajne, rodbinske ili prijateljske veze sa Rožajama.
Ipak, i ovakav talas stručnog kadra nije garantovao dugoročnu stabilnost. Zato je Redžeb napravio strateški potez: koristeći prijateljstva sa dekanom Medicinskog fakulteta u Prištini Osmanom Imamijem i poznatim političarem Mahmutom Bakalijem, uspio je da osigura saradnju između fakulteta i rožajskog Doma zdravlja.
Tako je omogućeno da svake godine troje ili četvoro mladih Rožajaca budu upisana na medicinski fakultet u Prištini – podvig za to vrijeme, kada su fakulteti bili pod opsadom kandidata. Upravo ti školovani domaći ljekari postali su stabilan temelj i snaga modernog rožajskog zdravstva, a ime dr. Redžeba Dedeića ostalo je neizbrisivo vezano za utemeljitelja savremene zdravstvene službe u Rožajama.
Bio je mentor, podrška i uzor. Pomagao je školovanje djece iz siromašnih porodica, vjerujući da „vrijednost znanja postoji samo ako ga dijeliš“.
Dr. Dedeić nije bio samo ljekar i političar bio je i kulturni radnik.
Kao član upravnog odbora KUD-a „Vrelo Ibra“, doprinosio je radu jednog od najpoznatijih jugoslovenskih kulturno-umjetničkih društava.
Podržavao je folklorne i muzičke sekcije, pomagao mlade i organizovao nastupe koji su predstavljali Rožaje širom bivše Jugoslavije.
Nikada se nije priklanjao ideološkim matricama.Kada su ga pitali kojoj partiji pripada, odgovarao je:
„Ja pripadam narodu, i to mi je najveća partija.“
Kasnije je radio u Libiji, a potom u Sarajevu kao direktor predstavništva „Alkaloida“. Tokom rata u Bosni odbio je da napusti grad, dao svoje vozilo i lijekove braniocima Sarajeva i ostao uz narod do posljednjeg dana.
Dr. Redžeb Dedeić preminuo je 2019. godine i sahranjen je u Sarajevu.
U Rožajama njegovo ime i danas živi u pričama, u sjećanju generacija koje je liječio, podučavao i inspirisao.
Bio je graditelj zajednice, učitelj i svjetionik. Čovjek koji je dokazao da se samo oni koji se ne libe svog identiteta mogu uzdići iznad prolaznosti i ostaviti temelj na kojem će generacije graditi svoje zdravlje, svoje dostojanstvo i svoju budućnost.
