Demokratska partija socijalista je u Rožajama vladala skoro tri decenije. Iako je taj period bio opterećen političkim greškama i brojnim slabostima sistema, jedno je neosporno Rožaje nije svjedočilo aferama i nepočinstvima razmjera kakva danas, gotovo po pravilu, prate kadrove Bošnjačke stranke. Danas ti slučajevi više nijesu predmet čaršijskih priča, već krivičnih prijava, a vrlo izvjesno i sudskih epiloga.
Bošnjačka stranka je na vlast došla pod parolama vjere, nacije i „zaštite identiteta“, koristeći snažnu i često zapaljivu propagandu, naročito na ruralnom području Rožaja. U tom periodu su se, prema svjedočenjima građana, mogle čuti i parole poput: „da samo ove ćafire skinemo sa vlasti“, čime je tadašnje rukovodstvo, koje je pripadalo građanskim opcijama, targetirano kao neprijatelj vjere i naroda. Danas, sa vremenske distance, sve je jasnije da se radilo o brutalnoj manipulaciji emocijama birača, a ne o principijelnoj politici.
Slučaj bivšeg direktora DOO Vodovod i kanalizacija Rožaje, kojem se na teret stavlja šteta od gotovo četvrt miliona eura, ogoljava način funkcionisanja te vlasti. On jasno pokazuje kako završavaju svi oni koji su poslužili kao potrošna roba partijskih šefova biće pušteni niz vodu čim postanu teret. Javna je tajna da direktor instaliran bez ozbiljne biografije, znanja i iskustva nije donosio ključne odluke samostalno. Odluke su mu servirane, a sada se odgovornost svjesno sužava samo na njega, kako bi se zaštitio politički vrh.
Posebno je indikativno to što se Bošnjačka stranka nijednom nije oglasila povodom nepočinstava koja izlaze iz njenih redova. Još je simptomatičnija tišina pojedinih partijskih aktivista koji su ranije bili izuzetno glasni, moralno nadmoćni i „principijelni“, dok danas, suočeni sa aferama svojih partijskih kolega, demonstriraju potpunu šutnju.
Da ova ocjena nije samo lokalni politički stav, potvrđuje i profesor Miloš Bešić, koji je u svom posljednjem intervjuu za RTCG sa otvorenim gađenjem govorio o politici Bošnjačke stranke, ocjenjujući da ona sve više gubi ideološki i vrijednosni okvir, te da prerasta u trgovačku i interesnu politiku, namijenjenu uskom krugu privilegovanih ljudi.
Rožajci, ali i hrabri zviždači unutar lokalne uprave, ne smiju dozvoliti da se koplja slome samo na bivšem direktoru Vodovoda. Ukoliko se to dogodi, biće to još jedna potvrda selektivne pravde. Sva nepočinstva o kojima se po čaršiji odavno i glasno govori moraju biti institucionalno otvorena i procesuirana. Samo potpuna istina i puna odgovornost mogu značiti stvarni raskid sa politikom zloupotrebe vlasti, vjere i naroda politikom koja je Rožaje dovela tamo gdje su danas.
